Iz povijesti Čakovca (travanj)

Travanj je u povijesti Čakovca značajan po brojnim događajima koji su obilježili grad i Međimurje.

6.travnja 1914.
U Donjoj Dubravi rodio se dr. Rudolf Hraščanec, svećenik, pisac, profesor i domoljub. Umro u Americi 23. svibnja 1993.

6. travnja 1945.
Čakovec oslobađaju Bugarska vojska i Crvena armija, a potom i prve partizanske jedinice Kalničkog odreda

7. travnja 1941.
Njemačka okupacijska vojska ulazi u Čakovec

8. travnja 1993.
Prva konstituirajuća sjednica Skupštine Međimurske županije (1993.)

13.travnja 1939.
U Gornjem Hrašćanu, u ranim jutarnjim satima žandari su pucali u grupu ljudi koji su pjevali hrvatske pjesme te na mjestu ubili Pavla Barića i njegovog sina Karla. Zločin se dogodio nakon zajedničke proslave odlaska Karla Barića (24) i njegova brata Franje (21) na osluženje vojnog roka u Varaždin. Pavao i Karlo Barić isti su dan pokopani na groblju u Svetom Jurju u Trnju.

14. travnja 1670.
Pljačka Zrinskog dvora u Čakovcu, carski general Spankau zaposjeda Međimurje

15. travnja 1554.
Međimurje prelazi u trajno vlasništvo Zrinskih, dobivaju titulu grofova i novi obiteljski grb.
Kralj nije mogao vratiti dug Nikoli Šubiću Zrinskom pa je poveljom «za vječna vremena» Nikoli Zrinskom i njegovim nasljednicima dao u vlasništvo grad Čakovec i posjed međimurskog vlastelinstva. Zrinski dobivaju titulu grofova i novi grb. U svoj su grb umetnuli i grb Ernušta Čakovečkog, bivšeg gospodara Međimurja, kao međimurski grb. Taj se grb nije mijenjao do propasti roda.

16. travnja 1941.
U Međimurje ušla mađarska okupacijska vojska i zaposjela Čakovec

17. travnja 1406.
Herman Celjski postaje gospodar Međimurja

18. travnja 1639.
Pavlinski samostan u Sv. Jeleni dobio povlasticu za održavanje sajmova

21. travnja 1968.
Radio Čakovec počeo s emitiranjem

22. travnja 1937.
Početak gradnje Katoličkog doma u Čakovcu

24. travnja 1860.

U javni promet puštena prva željeznička pruga u Hrvatskoj Kotoriba-Čakovec-Macinec, spajala je Veliku Kanižu u Mađarskoj i Pragersko (Slovenija). Ujedno i telegraf na željezničkoj postaji u Čakovcu, otvoreni željeznički kolodvori u Čakovcu i Kotoribi

 

 

 

 


24. travnja 1891.

U Čakovcu rođen Ladislav Kralj Međimurec, prvi slikar i grafičar iz Međimurja koji je ušao u povijest hrvatskog slikarstva.

 

 

 

 

 

 

 

24. travanj 1971.
Otkrivena spomen ploča na zidinama Starog grada Zrinskih u Čakovcu - spomen ploča je posvečena hrvatskom banu i pjesniku Petru Zrinskom i hrvatskom knezu i pjesniku Franu Krsti Frankopanu. Ploča je nasilno skinuta 1978., a ponovno postavljena u siječnju 1990.

25. travnja 1776.
Veliki požar u Čakovcu u kojem je izgorjelo 385 kuća

25. travnja 1848.
Ukinuto kmetstvo u Međimurju i Hrvatskoj.25. travnja1919.
U Čakovcu počela s radom Učiteljska škola na hrvatskom jeziku

26. travnja 1944.
Započinje masovna deportacija međimurskih Židova. U samo dva dana deportirano je 605 ljudi u Nagykanizsu i dalje u Auschwitz

29. travnja 1695.
Požar uništio pavlinski samostan u Sv. Jeleni

29. travnja 1738.

Katastrofalni potres u Čakovcu

 

 

 

 

 

 

30. travnja 1671.

U Bečkom Novom Mestu pogubljeni su su hrvatski ban Petar Zrinski i markiz Fran Krsto Frankopan.
Bio je to završni, tragični čin Zrinsko-frankopanskog ustanka protiv bečkog apsolutizma i centralizma. a za očuvanje dostojanstva i državnopravnog kontinuiteta hrvatskog kraljevstva. Službena istraga protiv ustanika, odnosno urotnika, kako su ih nazivali na Bečkom dvoru, započela je 26. lipnja 1670. godine. Vodili su je dvorski kancelar Hocher i dvorski tajnik Abele. Na temelju istrage, državni odvjetnik Frey je 20. rujna podigao optužnicu zbog uvrede Veličanstva i veleizdaje, te stavio prijedlog da se oba hrvatska velikaša osude na smrt, a njihova imanja zaplijene. Posebno sudbeno povjerenstvo, sastavljeno protuzakonito, jer u njemu nije bilo ni jednog Hrvata, ni Mađara, nije uvažilo njihovu obranu, već ih je osudilo na smrt odsijecanjem glava. Presuda Krsti Frankopanu izrečena je 11. travnja, a Petru Zrinskom 18. travnja. Presuda hrvatskom banu bila je teža, jer mu se najprije imala odsjeći desna ruka, a tek potom i glava. Presude je 25. travnja potvrdio kralj Leopold, pomilovavši ipak Petra od odsijecanja ruke! Smrtna presuda najviđenijim ljudima tadašnje Hrvatske zaprepastila je cijelu Europu, te izazvala val protesta i molbi za pomilovanjem. No, sve je bilo uzalud. Ionako je čitav sudski proces bio farsa, a odluka o drastičnom obračunu s vođama ustanka donesena je znatno ranije.
Dan uoči smaknuća hrvatski velmože proveli su u pripravi za smrt. Ispovjedili su se i pričestili. Fran Krsto Frankopan doveden je u Petrovu čeliju gdje su se oprostili jedan od drugoga. Nakon toga pisali su svoja posljednja oproštajna pisma. Obojica hrvatskih velikana pogubljena su 30. travnja 1671. godine na trgu pred gradskom oružarnicom. Smrt im je bila teška, jer je krvnik Mohr, na opće zgražanje prisutnih, tek u ponovljenom pokušaju uspio odrubiti glave.