Stvarno nema smisla. Opet je došlo ljeto. Čakovečko ljeto. Nastavak kulture drugim sredstvima. Kulture k'o šalate. Mažoretkinje predstavljaju Hamleta, balerine plešu visoko, najviše, štange pucaju, stolice oznojene od kulture. Slikari slikaju, strijelci odašilju metafizičke poruke u metu, ponosni konji kaskat će perivojima grada Zrinskih, sve je nekako ljetno, situacija se intenzivira. Konj koji pobjeđuje se ne mijenja (eventualno ga prerade kada ostari), koncepcija Čakovečkog ljeta ostaje ista kao i prošle godine, kao i pretprošle, kao i one prije nje. Koncepcija je ukopana u mjestu kao Rusi kod Staljingrada, ne mičemo se bez obzira na žrtve. Mažoretkinje će marširati i bacati palice, slikari će uočavati perspektive, strijelci će odašiljati strijele (jer kao što ljubi strijelu u letu, On ljubi i luk koji miruje), konji će kaskati, a građani… građani će gunđati. Imate pravo na gunđanje. Ako niste raspoloženi gunđati, mi ćemo vam omogućiti profesionalnog gunđala. Ako ste jedno vrijeme boravili u inozemstvu, pa ste zaboravili gunđati, onda ste u nevolji, pravi Hrvat gunđa i uvijek su mu svi drugi krivi.

I ovo ljeto proći će kao i prethodna, hvala na pitanju. Sugrađani će se buniti kako nema pravih sadržaja. I kako je ponuđena koncepcija već istrošena. No zaboravit će reći kako je sve besplatno i da se ipak može pronaći za svakoga ponešto. Dapače, možda i po dvije zanimljivosti po glavi. No, sto ljudi - sto ćudi, uvijek vode prema jednom istom zaključku: hoćemo nešto drugo. Što? Gole žene koje padaju s neba? Tamburice? Sveto trojstvo tradicionalne međimurske kulture: mamica - kravica - štalica? Jako zahtjevna i ispred svog vremena umjetnička događanja? Sporta? Enigmatike?

Ne, tako neće ići. Tako dugo dok pristajemo biti samo konzumenti, nikada, po definiciji stvari, nikada, nećemo biti zadovoljni onim što se nudi. Ne pitajmo što kultura može učiniti za nas, već što mi možemo učiniti za kulturu. Slikajmo, pišimo, organizirajmo peticije, izborimo se za više dječjih igrališta, reciklirajmo smeće, ne pljujmo po ulicama i po drugim ljudima, izvadimo balvan iz svog oka, ne žmirimo na nepravde, ne dajmo se impresionirati zlom i zloćom, učlanimo se u najbliže amatersko društvo pjevača, glumaca... počnimo se uvjeravati ili zavaravati (u ovom slučaju i zavaravanje je vrijedno kao i istina) da novac nije sve, riječju - promičimo kulturu. Onda će "Čakovečko ljeto" sjati cijeli dan, sve dane u godini. Dapače.
Uvodnik