Nedavno su me upoznali sa slučajem tipa koji je zaključio da su riječi nepotrebne, riječi stvaraju zabune, nesporazume, sijeku kao noževi i ružno se vladaju. U početku bijaše Riječ i možda nam baš zato ide tako loše, ide nam kao dinosaurusu koji se probudio u posebno lijepi dan i s ono malo pameti koje je imao zaključio kako je prekrasan dan. Nije on kriv, nije mogao znati da će baš tog dana u Zemlju udariti meteor…
Bilo kako bilo, dotični mladi gospodin već nekoliko mjeseci svoju teoriju isprobava u praksi, na živo. Već nekoliko mjeseci svoje emocije, stavove, dijaloge, monologe i opservacije izražava isključivo kroz tri rečenice:
Dapače!
Nema smisla.
Sto ljudi, sto ćudi.
Ovaj minimalizam uspijeva mu upravo savršeno. Dapače! Možete misliti da nema smisla, ali ovo je samo unaprijeđeni koncept ozbiljnog engleskog istraživanja koje je zaključilo da suvremeni Englez može ići uspješno kroz život sa samo 500 riječi. Australci kažu - ne, dosta je 350. Hrvatski gimnazijalac kaže - ne, dosta su tri rečenice. Sto ljudi sto ćudi.
Kak si, jesi dobro? Dapače.
U subotu idem na planinarenje. Sto ljudi, sto ćudi.
Uginula mi je najdraža ribica. Nema smisla.
Idemo na pivo? Dapače!
Tihomira je ostavila žena i otišla s Goranom. Sto ljudi sto ćudi.
Uvodnik