I nije posebna mudrost dovesti se u čudna stanja. Na ovoj temperaturi dovoljno je samo pomisliti na politiku, i čovjek se posebno izbezumi. Dovede se u stanje izmijenjene svijesti. U trenucima kada pišem ove retke (utorak, 29. svibnja 2001, 21.55; 25 stupnjeva) još se ne zna tko će nam biti gradonačelnik. Dosad sam od zbilja pouzdanih izvora saznao tri inside informacije. No noć je još mlada, sutra će se sigurno pojaviti neko novo ime. Fala bogu, telefonska veza sa Zagrebom postoji, a imaju ljudi i mobitele, golubove pismonoše, patke glasonoše, zamorce kurire i ostala sredstva (jednosmjerne) komunikacije. Misli lokalno, djeluj globalno! Uglavnom, hrvatska politika ogoljena do venode. Prizor koji ima svoju ljepotu, ali ne zamerite, nismo danas za to…

Puno je ljepše promatrati zgodne žene po gradu, toga bar ne nedostaje, otići do Shocka brojati sladolede i ustanoviti da ih ipak nema 60 vrsti, a onda se prisjetiti i tako da lijeva ruka ne zna što radi desna, učiniti neko dobro djelo. A među njima, ne bi bilo za početak loše pomoći "Prijateljima." Ne, to nisu Rachel, Monica i kompanija, njih bi trebalo bambusovim štapom po leđima, bogataši jedni obijesni! "Prijatelji" su udruga za zaštitu životinja, i konačno su dobili prostor u gradu. Inače, Charles de Gaulle je rekao: "Što više poznajem ljude, to više volim životinje." Inače, to možda i nije istina. Možda sam ja danas samo tako raspoložen.
Uvodnik