PRAZNIK JE GOTOV, LJUDI MOJI, VRATIMO SE U STVARNOST!

Velika radost u malome gradu - samo tako i nikako drugačije može se opisati atmosfera, nastala u Čakovcu nakon dodjele "uskrsnice". Što, zar sada o tome pisati? Nije li to malo zakašnjelo? Ne, dobra vijest nikada ne zastari, ona vrijedi bez ograničenja i kajanja. Dobra je vijest uvijek dobra.
Što, zar 200 ili 400 kuna u bonovima, predstavlja dobru vijest? Otkada to, nije li tako mali novac ili par šunki u naturi zanemariv? Ne, novac koji se daje od srca uvijek je dobrodošao i rado se prima. To je sve što se može smisleno reći a da se ne uprlja ta lijepa gesta, (lijepa, lijepa, prekrasna) koju nam je učinila država - hraniteljica, ili pak poduzeće koje nas voli svojom neizrecivom ljubavlju. Što reći na sve to, zar nije dovoljno što nas cijelu godinu obasipaju ogromnim plaćama, nego su nam još i uskrsnice dali!
Sve ove misle obuzele su me i u utorak, u prirodi, na roštilju, na prazniku rada. Ne znam gdje ste vi bili, i jeste li se susreli s nekim političarom, ali mogao bih se kladiti iznenadili ste se kako su se udebljali za ovih godinu i pol koliko su na i pri vlasti. To je strašno. I tako dođe taj jedan dan u godini, a ove se godine zgodno poklopilo da su tu i izbori, dan u kojem će malo te svoje radosti podijeliti s nama, poštovanim biračima. Dan dječje radosti. Zašto se zove Dan rada, pojma nemam. To je onaj poznati hrvatski smisao za humor, i to tipa Petrice Kerempuha. Jesmo ispod vješala, ali to nije razlog da budemo tužni, bar je vrijeme lijepo!
I tako, praznici su za nama, Dan dječje radosti je završio, novčanici su i dalje prazni, a je li pučkom veselicom postignut cilj, pokazat će izbor. Tak su slepci rekli…
Uvodnik