vaša početna stranica
interaktivna karta grada Čakovca
AFORIZMI
"Kad je odgodite, teška stvar postaje nemogućom."
- George Horace Lorimer
Foto Dragec
          |    29. lipnja 2017    
AdriaGUIDE Međimurje
JESMO LI KONAČNO IZMISLILI NAĆIN DA SE UNIŠTIMO - KOLUMNA , 2001
JESMO LI KONAČNO IZMISLILI NAĆIN DA SE UNIŠTIMO - KOLUMNA

Jednom sam sjedio na kavi sa prijateljima, ne tako davno, od kojih su polovica bili zagriženi internauti, a pola njih je preziralo sve što ima ikakve veze sa kompjuterima. Ovi prvi su spominjali riječi tipa: revolucija, napredak, neminovnost za sve. Ovi drugi su se najčešće služili riječima: luđaci, nastrani perverznjaci, nesretnici.
 
      I jedni i drugi su bili u pravu, i jedni i drugi nisu. Zašto? Kada su ljudi prije mnogo godina ustanovili kako ih puko lovljenje mamuta i sakupljanje bilja više ne ispunjava zadovoljstvom, već da su im potrebni neki drugi pokretački impulsi, razorno-pogrešni, kako će se kasnije najčešće ispostaviti, počela je jedna velika utrka nas samih sa sobom samima. Utrka da izmislimo nešto što će nam pokazati da smo mi najsuperiornija bića na ovoj planeti, i da su sva druga bića, sve druge kulture u odnosu na nas inferiorne, te kao takve pogodne da ih asimiliramo i uništimo ako je potrebno. Pri tome ne mislim nužno na druge populacije ljudi, već i na životinjske vrste koje su platile danak našoj gladi za osvajanjem i pohlepom za onim što nije naše. I tako je to teklo, malo zemlje ovdje, Novi svijet ondje, malo sjeverno-američki Indijanci, malo grbavi kitovi. Otkud li nam ta ideja, to će valjda zauvijek ostati tajna. I ta ideja nije konstanta za cijeli "ljudski rod", jer očigledno Siouxima nikada nije palo na pamet da pobiju sve bizone kako bi Apachei umrli od gladi, ili da nametnu svoju kulturu i toteme amazonskim Indijancima, ratovati da, ali asimilirati ne. I tako.

      Ljudi su našeg kulturnog ozračja odlučili prije nekih deset tisuća godina prestati loviti mamute i početi sijati pšenicu. Tako je sve počelo. Jedni su postali bogati, drugi siromašni. Jedni su poslije čeznuli za spasenjem, drugima to nije padalo na pamet. Jedni su imali sve, drugi su se rađali čak i bez šanse. Odlučili smo da potaremo sve prirodne zakone. I uspjeli? Ne baš. Koliko god smo napredovali uvijek smo bili na istom. Iz godine u godinu. Proizvodili smo sve više hrane, a sve je više ljudi gladovalo. Napredak je išao velikim stopama naprijed, ali on je stao za one iz dva japanska gradu iz godine 1945. I svi su uviđali da nešto ne štima, da kao kultura propadamo, da iako imamo hrane u izobilju i Milka čokoladu sa ljubičastom kravom na omotu nešto nije u redu. Da naše duše osjećaju da nešto ne valja. Da se okrećemo vrlo alternativnim načinima traženja zadovoljstva, da ljudska priroda u nama, kakvom su nam je naturali naši roditelji, i njima njihovi, više nema smisla. Da je to prazna priča opsjenara koji nam prodaju pastu za zube, nabijenu sa toliko erotizma, da se ni neki časopis slobodnijih tema ne bi postidio. Kako bi smo sve te crne misli odagnali od sebe, jednog lijepog sunčanog dana, odlučismo da se počnemo zavaravati. Izumismo razne igre, zafrkancije, i što sve ne. I jednog dana izmislismo i kompjuter. Pa onda kompjuterske igre. I onda jednog dana i Internet. Mrežu svih mreža, najveću knjižnicu ikada, vjerojatno usporedivu samo sa onom slavnom u antičkoj Aleksandriji, zauvijek nestaloj u vatri i pepelu, sa jednom malom dopunom. Gotovo neograničenom mogućnošću širenja. Sa gotovo neograničenom mogućnošću za svakoga od nas da se i njegovo djelo nađe u toj knjižnici, bez da provede besane noći pri svjetlu svijeće, ili da mu egzistencija ovisi o dobroćudnom meceni, ili nepoćudnom kritičaru.

      I tako ljudi počeše otkrivati pismenost na jedan drugi način. Na razne načine. Jedni su sve to koristili kao fantastičnu mogućnost komunikacije, razmjene svega pametnog i dobrog. Drugi za razmjenu pornografije. Lijepo, svi smo mi nekakvi, i možda je najbolje da je tako. Ali uskoro se pojaviše oni koji su do jučer bili pred televizorom i gledali danima fantastični svijet meksičkih sapunica, koji nigdje dakako ne postoji, ali to njih ne smeta, oni upravo žele zaboraviti ono što realno postoji i što ih okružuje. Naizgled sjajni svijet, ali svijet koji je koncipiran tako da nas negira kao bića, kao radnici možemo proći, kao kupci isto, kao birači, ali kao bića, ne. Jedni nas ubjeđuju da se rađamo kao grešnici i da nas samo oni mogu spasiti, odnosno samo mi sebe uz njihovu posredničku ulogu, drugi da je to sve farsa i da ja anarhizam ono što je u prirodi čovjeka. I onda sjedneš pred monitor i dva puta klikneš mišem i nestaneš. Na Netu možeš biti što god želiš. I ljepši ( ? ), i pametniji ( ? ), i bolji ( ? ), važno da nisi ti, jer si na reklami i u novinama vidio da se tvoje proporcije i kvalitete ne nose ove sezone. I ne moraš kopati po sebi, i ne moraš rušiti svoj lažni svijet i mišljenje o sebi koje si tako lijepo godinama slagao, da djeluje stvarno. Lažno je, nema veze i lažno zlato sja pod određenim svjetlom, samo pola reflektora trebaš uperiti i u svoje oči. Neko će se zapitati kakve sve ovo veze ima sa kompjuterima, opravdano dakako, ali ima. Ne govorim o ljudima koji koriste sve fenomenalne prednosti Mreže i kompjutera. Ja govorim o ljudima koji su zaboravili da su savršeni, i da kao i orlovi i delfini baštine Zemlju i dišu zrak. Govorim o Smislu. Govorim o Ljubavi. Toplini. Govorim o Zaboravljanju. O otuđivanju nas samih od sebe. Govorim o Sreći. Ne govorim o normalnom i nenormalnom. Govorim o Bijegu. A Internet je savršeno mjesto, dovoljno prostrano i članarina je po popularnoj cijeni. Zato se pitam ponekad; jesmo li izmislili savršen način da se zavaramo, da zaboravimo, da se svi asimiliramo u jedno, i da sve okolo konačno ubjedimo kako smo samo mi ispravni, i da ćemo ih uništiti ako nam se nađu na putu i da se jednom zauvijek uništimo, prvenstveno duhovno i kulturno, a onda i fizički?
Goran Šimić

BIOGRAFIJA KOLUMNISTE
Goran Šimić
Lorem ipsum dolor sit amet, consectetur adipisicing elit, sed do eiusmod tempor incididunt ut labore et dolore magna aliqua. Ut enim ad minim veniam, quis nostrud exercitation ullamco laboris nisi ut aliquip ex ea commodo consequat. Duis aute irure dolor in reprehenderit in voluptate velit esse cillum dolore eu fugiat nulla pariatur. Excepteur sint occaecat cupidatat non proident, sunt in culpa qui officia deserunt mollit anim id est laborum.
OSTALI ČLANCI AUTORA
KOLUMNE
REKLAME
PRETRAŽIVAČ