vaša početna stranica
interaktivna karta grada Čakovca
AFORIZMI
"Strah blijedi kad se suočimo s činjenicama."
- Frank Tyger
Foto Dragec
          |    23. travnja 2017    
O ljubavi - Kolumna , 2001
O ljubavi - Kolumna

I došao sam jednom tamo gdje je bila ona,
I ona se okrenula,
I pogledi su nam se sreli,
Ali to više nije bila ljubav moga života,
Bila je to neka nepoznata žena,
 

Kad bilo kojem dječaku netko spomene ljubav, on u svojoj svijesti već ocrtava nešto kao:
Molio sam je da zaboravi sve što smo ikada jedno drugome rekli,
Molio sam je da svaki djelić mene zatre duboko u sebi,
Molio sam je da me zaboravi a ja sam pamtio svaku njenu riječ,
Sve što je ikada rekla, učinila,
Svaki njen poljubac još je uvijek živio u meni,
Svaki njen dodir razdirao mi je srce I pitao sam se da li se makar nekad sjeti naših buđenja,
Makar onda kada suze padnu na moje ukočene oči,
I kako tada može reći da jedno drugome nismo značili ništa
Kada sam svaki put mogao umrijeti za nju
I da ništa ne upitam, da ni ne primijetim
I bio bih sretan,
Bio bih daleko prošlo vrijeme.
Probudio sam se umoran,
Svaki put kada bih pomislio na nju neodređena tupa bol javljala se u srcu,
Svuda oko mene visila je tišina narušena samo udarima slomljenog srca, jedinog nespremnog da prizna poraz,
Bjeličasti veo bola magličasto joj je skrivao lik i želio sam nestati,
Ma gdje bila ona, želio sam makar na tren biti i ja,

i dok sebe tako zamišlja sa čašom u ruci i sviračima koji ga prate u zoru i pjesmom ( koja se po njegovoj želji ) završava nešto kao:

I došao sam jednom tamo gdje je bila ona,
I ona se okrenula,
I pogledi su nam se sreli,
Ali to više nije bila ljubav moga života,
Bila je to neka nepoznata žena,
A ja sam buncao u snu,
uvijek sam se pitao otkud nam to da su sve prave ljubavi nesretne.
Čuj nesretne?
Je li to više nitko ne čita bajke? Gdje je ono da su živjeli sretno i u radosti do kraja života?
I kakva je to uopće prava ljubav ako je nesretna?
Zar ljubav po samoj svojoj prirodi ( neovisno, radilo se o ljubavi za ženu, muškarca, domovinu, Boga… ) ne znači nešto uzvišeno, nešto što se stapa negdje na pola puta između dva srca i obavija nas finom paučinom iz koje nas ne mogu istjerati niti silom?
Zar prava ljubav ne znači željeti da onaj koga volimo bude beskrajno sretan?
Zar i mi sami ne želimo biti sretni?
Možemo li sami sebe usrećiti?
I da li je svatko baš osuđen da mora voljeti nekoga određenog ili je u pitanju puka slučajnost?
Od koga smo spremni prihvatiti ljubav, a kome smo spremni dati svoju? Znamo li mi uopće što je to što nosimo u sebi, a što zovemo ljubavlju?
Odgovori se kriju s onu stranu odrastanja kada nas prođe volja za radoznalošću, kada se umorimo od pića, dima i svirača.
Kada se zaželimo topline i shvatimo da sami sebe sakatimo, sakateći svoju ljubav, kidajući samo dijelove koji nam odgovaraju i prikladni su u tom trenutku. Kada shvatimo da ljubav nije uzimanje, već radost davanja ( i opet ono o nesretnoj ljubavi ), a nagrada nikada ne izostaje za one koji se ne boje.
Neki to shvate prije, neki poslije, neki nikada. Uostalom, kao i sve drugo. 
Goran Šimić

BIOGRAFIJA KOLUMNISTE
Goran Šimić
Lorem ipsum dolor sit amet, consectetur adipisicing elit, sed do eiusmod tempor incididunt ut labore et dolore magna aliqua. Ut enim ad minim veniam, quis nostrud exercitation ullamco laboris nisi ut aliquip ex ea commodo consequat. Duis aute irure dolor in reprehenderit in voluptate velit esse cillum dolore eu fugiat nulla pariatur. Excepteur sint occaecat cupidatat non proident, sunt in culpa qui officia deserunt mollit anim id est laborum.
OSTALI ČLANCI AUTORA
KOLUMNE
REKLAME
PRETRAŽIVAČ