vaša početna stranica
interaktivna karta grada Čakovca
AFORIZMI
"Načina da se živi i raste ima koliko i ljudi. Nama treba biti važan jedino vlastiti način."
- Evelyn Mandel
Foto Dragec
          |    29. lipnja 2017    
Naše „Ja“ granice
Naše „Ja“ granice

Možda se sjećate epizode Seinfelda o čovjeku koji je u razgovoru prilazio previše blizu drugih osoba, bez da je razmišljao i shvaćao kako ih njegovo preblisko prilaženje smeta i kako se zbog toga osjećaju nelagodno. Taj čovjek nije imao osjećaj za tjelesne granice drugih, ali vjerojatno niti za vlastite tjelesne granice.

Tjelesne granice definiraju se kao balon koji imamo oko tijela i antropolozi ga nazivaju proksemija ili distanca koju ljudi u fizičkom smislu održavaju jedni od drugih. Osim tjelesnih granica postoje i unutarnje psihološke granice koje su prema nekim teorijama biološki i neurološki određene kroz granice između dijelova našeg mozga od kojih svaki ima određenu zadaću.

Ono što je važno napomenuti jest da se unutarnje, kao i vanjske granice mijenjaju i razlikuju u odnosu na različite faze života i situacije u kojima se nalazimo. Tijekom života naše granice se mogu mijenjati i u tome značajnu ulogu ima naš razvoj, od rođenja do danas. U početnim fazama života značajnu ulogu također imaju odnosi i psihološka klima između nas i naših roditelja te okoline u kojoj se razvijamo. Temperament, neurokemija i navike tj. obrasci mišljenja i doživljavanja koji se tijekom procesa života uspostavljaju, utječu na povezanost i razdvojenost između naših misli, osjećaja i ponašanja. Na taj način razlikujemo naša mentalna iskustva od mentalnih iskustava drugih ljudi, te prihvaćamo ili izbjegavamo tuđe utjecaje, razmišljanja, raspoloženja i ponašanja. Unutarnje granice postaju čvršće i gušće kako starimo te tako gubimo spontanost, kreativnost i zaigranost koju imamo kao djeca. Ako nemamo čvrste unutarnje granice primjerice, imamo veći i snažniji doživljaj emocija, intuicije i kreativnosti, dok sa čvršćim unutarnjim granicama možemo jasnije racionalno rezonirati i donositi odluke bazirane na logičkom i racionalnom rasuđivanju, te mobilizirati emocije prema željenim ciljevima, stvarati i ispunjavati obaveze i lakše se nositi sa stresom.

U slučajevima traume, gubitka ili kontinuiranih „negativnih“ emocija granice postaju gušće i nepropusne, te se razdvajaju naše emocije od misli, neugodna iskustva se potisnu iz svijesti kako bi lakše uspostavili ravnotežu i nastavili živjeti. Osobama koje su doživjele traumatska i neugodna iskustva često se događa da ih naizgled beznačajne situacije brzo uzrujaju i opterete, jer se pokrenu mehanizmi u kojima se traumatične emocije ponovno aktiviraju i postanu aktualne na emocionalnoj i tjelesnoj razini. Dakle riječ je o neprorađenim traumama i ranama koje su osjetljive.

Naše se granice mogu mijenjati i mijenjaju se tijekom života u raznim aktivnostima i kontekstima u kojima živimo i svakodnevno sudjelujemo. Tako primjerice do promjene u našim unutarnjima granicama dolazi i kada smo zaljubljeni te projiciramo unutarnje osjećaje prema van, zato jer naše unutarnje granice između emocija i racija postaju jako oslabljene i propusne, te teško razlikujemo ono što mi želimo i vidimo u njoj od onog što osoba u koju se zaljubimo stvarno posjeduje. Kod traumatičnih iskustava situacija biva vrlo slična jer projiciramo i naše negativne osjećaje na osobu koja realno nije povezana sa tim iskustvima. Radom na sebi koji nužno uključuje procese samopromatranja moguće je mijenjanje naših unutarnjih psiholoških granica...Autor: mr.sc. Velimir Dugandžić, prof.

BIOGRAFIJA KOLUMNISTE
Kontakt sa sobom i okolinom
mr.sc. Velimir Dugandžić, prof.
Certificirani psihoterapeut i supervizor
ECP • EAGT • HUSOR

Dugan d.o.o.
za poticanje osobnih, obiteljskih i organizacijskih potencijala

www.dugan.hr
OSTALI ČLANCI AUTORA
KOLUMNE
REKLAME
PRETRAŽIVAČ