vaša početna stranica
interaktivna karta grada Čakovca
AFORIZMI
"Svatko ima jednake mogućnosti da bude onoliko velik koliko to želi."
- Jeremy Collier
Foto Dragec
          |    18. prosinca 2017    
Ja želim, umjesto ja trebam, ja moram
Ja želim, umjesto ja trebam, ja moram

U prošlom tekstu pisao sam o načinima na koje se prilagođavamo onome što se događa u nama i u našoj interakciji sa okolinom. Do kontakta sa okolinom dolazimo na granici tj. kada posegnemo do granice. Mi se i razlikujemo od okoline na način da znamo prepoznati gdje je naša granica i gdje počinje okolina. Prema Gestalt psihoterapijskoj teoriji, da bi uspostavili dobar kontakt sa svijetom, nužno je riskirati i posegnuti van i otkriti naše granice. Naša uspješna samoregulacija uključuje kontakt u kojem smo svjesni novosti u našoj okolini, koja je potencijalno hranjiva ili toksična za nas. Ono što je hranjivo uzimamo, a sve ostalo odbacujemo. Takva vrsta razlikovnog kontakta vodi prema rastu i razvoju nas kao osoba. Kada iz okoline uzmemo hranu i progutamo je bez da smo je sažvakali, bili svijesni količine koju smo uzeli, bez svijesti dali njen rok trajanja odgovara standardu hranjivosti, često možemo imati problema sa probavom, osjećamo se napuhnuti, osjećamo „kamenje“ u želucu kada pretjeramo sa količinom, a u najgorem slučaju možemo se otrovati. Sve u svemu ne osjećamo zadovoljstvo nakon toga.

Primjer sa hranom na simboličan način objašnjava potencijalnu opasnost mehanizma koji koristimo u kontaktu sa okolinom, a koji se zove introjekcija. Introjekcija je inicijalni mehanizam kontakta sa okolinom preko kojeg primamo hranu, ideje i pravila od značajnih osoba iz okoline. Kao djeca ljudi „gutaju“ pravila kao što je npr. “moraš uvijek vrijedno raditi“, „uvijek trebaš kontrolirati svoje osjećaje“ itd. Vjerujem da se možete sjetiti niz pravila slične vrste. Isto tako, kao što se „gutaju“ pravila gutaju se i atributi koje čujemo iz okoline kao npr. “ti si lijen“, „isti si kao tvoj tata“, „ti si kreativnija od svog brata“, „svi muškarci u našoj obitelji postaju alkoholičari“. Kao ljudi često imamo otvorene oči i uši kako bi čuli što TREBAMO raditi. Na taj način mijenjamo fokus iz onog što nam govori naš unutarnji osjećaj vođenja sebe ili samoregulacija, u skladu sa našim potrebama. Mi introiciramo kada usvajamo nešto iz okoline bez svijesti. Jedan od primjera je propaganda kojoj smo svakodnevno putem medija izloženi. Proizvod toga su i kulturni stereotipi kao što su novinski portreti žena kao pasivnih objekata spremnih na konzumaciju od strane muškaraca i oni predstavljaju suptilni introjekt ogromnog broja ljudi, a da toga nisu svjesni. Još jedan klinički primjer introjekcije kojom se ometa naša svjesnost je primjer kada žena uživa u seksu, ali ne dozvoli sebi orgazam (u fazi finalnog kontakta) zbog introiciranih poruka kao što je ona „seks je potreban muškarcima radi olakšanja“. Važno je napomenuti vezano uz introjekciju činjenicu da jako puno ljudi u svojim životima je vođeno nesvjesnim introjektima koji se pretvaraju u životne scenarije. Takvi introjekti mogu biti jako pogubni ako ih ne osvijeste i odluče jesu li njihovi introjekti u skladu sa onim što sada i ovdje oni žele. Primjer toga je vidljiv kod ljudi koji se pokreću unutarnjim introjektom „moraš biti uspješan“, potpomagan od strane njihovih roditelja, ali i kroz očekivanja koja se reflektiraju svakodnevno putem medija, a kreiraju sliku da samo ako si sve uspješniji i prodorniji zavrjeđuješ pažnju i divljenje. Takav introjekt, ako je nesvjesno aktivan, vodi prema „samouništenju“, bilo u psihičkom, bilo u fizičkom smislu, jer ljudi nisu u stanju prepoznati unutarnju potrebu za odmorom i zaustaviti se kada organizam želi nešto drugo. Naravno, svjesna introjekcija nam pomaže da učimo i usvajamo nove vještine i znanja, a nesvjesna nas ograničava na puno polja i često otežava našu mobilizaciju prema zadovoljenju onih potreba koje stvarno želimo. Tada se zaustavljamo i rukovodimo unutarnjim „progutanim“ porukama kao npr. „ja moram…“, umjesto svjesnom odlukom „ja želim… jer je to ono što me veseli i ispunjava“ ili svjesnim „ ja ne želim“. Autor: mr.sc. Velimir Dugandžić, prof.

BIOGRAFIJA KOLUMNISTE
Kontakt sa sobom i okolinom
mr.sc. Velimir Dugandžić, prof.
Certificirani psihoterapeut i supervizor
ECP • EAGT • HUSOR

Dugan d.o.o.
za poticanje osobnih, obiteljskih i organizacijskih potencijala

www.dugan.hr
OSTALI ČLANCI AUTORA
KOLUMNE
REKLAME
PRETRAŽIVAČ