vaša početna stranica
interaktivna karta grada Čakovca
AFORIZMI
"Zatvoriš li vrata svim pogreškama zatvorit ćeš ih i istini."
- Rabindranath Tagore
Foto Dragec
          |    14. listopada 2019    
VOLIŠ FRANCUSKU? - KOLUMNA , 2001
VOLIŠ FRANCUSKU? - KOLUMNA

Mi, nas trojica prijatelja, trojica jablanova, sjedili smo ujutro u našem omiljenom lokalu i pijuckali čaj, kavu i druge napitke neprilične muškarcima u najboljim godinama za alkoholizam. Za stolom pored nas bio je čovjek u svojim kasnim tridesetim i naizgled bezazleno i bez zadnjih namjera jeo neki proizvod od tijesta. Kao da smo mi od jučer, od četvrtka, kao da nas je voda jučer u 13.15 naplavila na plažu i sada udišemo svoj prvi zrak, pretvarajući se iz gmazova u sisavce, sisare ili kako se to već kaže. Jasno je k'o dan da nas tip špijunira, da njegove namjere nisu časne, da je on sofisticirani stroj za pravljenje bilježaka. Koristi se tehnikama koje nisu još poznate u našem vremenu, kada grize tijesto, on time urezuje znakove, točne replike našeg razgovora. Otisci zuba u pogači naše su rečenice, uhvaćene do zadnjeg zareza. Srećom, pa smo ga mi odmah prokužili, zato su naše rečenice gramatički ispravne, ali i politički korektne. Sjedio je tako još neko vrijeme, grickao tijesto, ali ubrzo je shvatio da nema izgleda, njegova je tehnika provaljena i morat će si pronaći naivnije mušterije za svoju policijsko - isljedničku rabotu. Otišao je (sarmu probao nije, a i pogača je nepojedana).

Ostali smo sami, mi, nas trojica prijatelja. Zima je stegla i sa sjetom se prisjećamo toplih ljetnih dana. Mi, nas trojica, imamo još prijatelja. Jedan od njih (u sivom kaputu) zove se Sokrat. On je čovjek koji ne trpi vrućinu. Ovo nije literarna figura, on je doista ne trpi. On bi mrzio vrućinu, samo kada mu mržnja ne bi podigla temperaturu. Ovako, on je ne podnosi. Kada je špijun s pecivom otišao, mi se osjećamo slobodni ismijavati tu prijateljevu osobinu. Uspoređujemo ga s njegovim malo slavnijim imenjakom, Atenjaninom Sokratom. Poput svog prethodnika i naš je prijatelj za principe spreman popiti kukutu, ali samo ako su u njoj i tri kocke leda!

Onda razgovaramo o politici. Komentiramo esej iz "Zareza" na temu plakata "Voliš Hrvatsku?" Autorica se lucidno i kritički osvrnula na jumbo plakate. Kakvo je to inkvizitorsko pitanje, ljubav je intimna stvar, ne propitkuje se znakovima pored puta, ljubav se ne trži i ne prodaje, ljubav je u srcu, putovnica je u džepu, hrana je u Mađarskoj, televizori su u Austriji, večera ti je u frižideru, a mačka prede. Voliš Hrvatsku? Ma, ljubi te deda! Eh, da je deda mlađi izrezao bi članak iz novina i nosio ga svuda sa sobom, ponoseći se kako još ima ljudi koji lucidno pišu. Ali nije tako… Nagomilano iskustvo stidljivo diže ruku i ukazuje na par problemčića. Recimo, donedavno mi nije bila jasna tvrdnja kako "Francuz jako voli Francusku, a mrzi druge Francuze." Kako je to moguće, propitkivala se naivnost u meni, igrala se samnom kao mačka s krticom na dnevnom svjetlu spoznaje. Zar se Francuska ne sastoji od Francuza? Odgovor naravno, nije točan (Ali sviđa mi se učiteljice kako razmišljate). Domovina je apstrakcija najvišeg nivoa, ona je ideja, jezik, iluzija. Tamo gdje je konkretna, često je vrlo lijepa - šuma u kojoj smo bili na izletu, prvi snijeg koji pamtimo, Bretanja ili Istra, Azurna obala ili Makarska rivijera, Alpe ili Velebit, Gornji grad ili Montmartre… Francuska, Hrvatska, Amerika, Norveška… mogu se sasvim ugodno i udobno voljeti, bez grižnje savjesti, grizući jabuku, pijući vino i promatrajući lišće. Ali, ljude, ljude treba znati, htjeti i moći voljeti. Voliš Hrvatsku? To je lako pitanje, učiteljice. Voliš Hrvate? Joj, danas nisam spreman. Teško je voljeti bližnje Francuze i bližnje Hrvate kada znamo, sigurno znamo da neki od njih ubijaju psiće, a ponekad i ljude iz čiste zabave, da neki gase čikove na djeci, da ih ima buržujskih svinja i prokletih komunjara, da je sve prepuno bezbožničkih hulja i zatucanih vjernika, da ne govorimo o tome koliko ima glupana koji ne shvaćaju da su naše ideje, naš moral i naša shvaćanja jedina ispravna, a oni sami su u velikoj zabludi, teškom grijehu i neobranom grožđu. Voliš Francusku? Ma, ljubi te deda, Francusku je lako voljeti, voli ti susjeda pijanca, maloljetnog delinkventa, političkog oponenta, voli one koji ti lažu, kradljivce, moraliste, moralizore, stabilizatore, policajce, profesore na čijim si ispitima padao, narkomane i bludnice, inovjerne i pravovjerne, bivše djevojke, probaj voljeti sebe, pa onda govori, piši i pjevaj o ljubavi. Da, volim domovinu, ali domovinaši mi prave probleme. Dakle, neka bude jumbo plakata, ultra-mega-jumbo plakata, neka na njima ogromnim slovima piše VOLIM HRVATSKU! a sitnijim slovima ALI HRVATI MI IDU NA JETRU.
Žalosna Sova

BIOGRAFIJA KOLUMNISTE
Žalosna sova
Lorem ipsum dolor sit amet, consectetur adipisicing elit, sed do eiusmod tempor incididunt ut labore et dolore magna aliqua. Ut enim ad minim veniam, quis nostrud exercitation ullamco laboris nisi ut aliquip ex ea commodo consequat. Duis aute irure dolor in reprehenderit in voluptate velit esse cillum dolore eu fugiat nulla pariatur. Excepteur sint occaecat cupidatat non proident, sunt in culpa qui officia deserunt mollit anim id est laborum.
OSTALI ČLANCI AUTORA
KOLUMNE
MOJ POSAO
JADRAN 2012
REKLAME
PRETRAŽIVAČ