vaša početna stranica
interaktivna karta grada Čakovca
AFORIZMI
"Samo na površini mirne vode stvari se odražavaju u pravome obliku. Samo u smirenome umu dolazi do valjane percepcije svijeta."
- Hans Magolius
Foto Dragec
          |    14. listopada 2019    
RASTIMO ZAJEDNO, RASTIMO MEĐIMURJEM - KOLUMNA , 2001
RASTIMO ZAJEDNO, RASTIMO MEĐIMURJEM - KOLUMNA

Naravno, svi znamo da to nije od jučer (prekjučer sam se rodil, jučer sam po krčmi blodil), ali dosta je friškog datuma spoznaja da tako dalje ne ide, da je međimurskom čovjeku dosta. Ako je u Međimurju ikada postojao kakav kult, onda je to bio kult rada. Taj kult oplođen je u brojnim pričama, vicevima, narodnoj mudrosti, pučkoj predaji, oblikovan u svijesti, zabilježen na papiru, potvrđen u praksi. Ali kako to već biva, kada je čovjek suviše siguran u jedre jabuke (ovo je metafora za vrijednosti), uđe mu crv sumnje i pokvari tek. Živimo u županiji koja ima najmarljivije ljude, a daleko najslabiji prosjek plaća u državi (Kako je moguće da smo najrazvijeniji, a imamo najniži prosjek plaća u Hrvatskoj?). Ovo je statistički podatak, nimalo dobar, ali važan i kao takav, važan i prevažan, našao se na naslovnici novina. Vrhunskom mudrošću, onakvom kakvu nam pruža, i to samo kada je raspoložena Providnost, dobili smo i odgovor. Retroaktivno. U prijašnjem broju, isto na naslovnici: Ustanovljeno da su Međimurci rastom znatno niži od hrvatskog prosjeka. E, sada je sve jasno - ne plaćaju nas po trudu i maru, već po visini. Dok ne porastemo u prosjeku barem 8 centimetara, od boljih plaća ništa. Red je red.
Ali red je i reći kako vjera u korisnost poštenog rada i na ovom tlu ubrzano propada. Ne vjera samo kao religiozno iskustvo, već idealizam općenito, kao pokret, koncept i način života. U posljednje vrijeme svjedočimo trpkim izjavama kako ljudi danas gledaju samo na novac, (prije zasigurno nisu), kako rade zbog novca i nema više druženja. Ništa se ne radi zbog aktivnosti same, korisnost je jedini i isključivi kriterij.
A nekada nije bilo tako, i sa sjetom se u istoj rečenici prisjete veličanstvenog izuma sedamdesetih - vikendica. Novaca je bilo prilično, ali vrlo malo mogućnosti da se on uloži u nešto pametno. "Ali zar to nije bilo apsurdno", pitaju skeptici, "svaki je treći Međimurac imao gorice, ali tako male da nikako nije moglo biti koristi od njih?"

Takvima se može odgovoriti na mnoštvo načina. Teolog bi se poslužio riječima Tome Akvinskog: "Vjerujem jer je apsurdno." Etnolog bi pomirljivo slegnuo ramenima, svaka kultura ima svoje načine borbe protiv prolaznosti, , a psiholog bi rekao kako je proizvodnja alkohola u vlastitoj režiji dio našeg identiteta, a identitet, kao što svi dobro znamo, nema cijene. Drukčije kazano, litra vina napravljena od tuduma ne košta 7 kuna, ona je zapravo neprocjenjiva.

I svaki od ponuđenih odgovora je točan, no ipak ostaje pitanje na koje još nije dano pravo (raz)rješenje - nije li svejedno tužno da su se ljudi mučili po goricama gotovo isto kao kršćani po arenama, a sve to da bi na kraju dobili - kiseliš?

Danas više nije tako, svaka vikendica koja je mogla biti prodana, prodana je, gotovo svaki mali vinograd ili je prodan ili poklonjen ili zapušten. Međimurcima više nisu zabavni vicevi tipa - kaže Međimurac u Zagrebu, povodom 30 godina rada: "Za vuru kaj ste mi kupili imate peneze, a za to kaj bi mi kupili vekšu lopatu, za to nemate." Najljepše bajke iz klasične starine o tome kako je Međimurje Švicarska u malom ne kupuju više ni djeca; to može reći još samo kakav gost iz udaljenijih krajeva Hrvatske, zaostao u razvoju barem 10 godina.

Ima još onih koji rade jer drukčije ne znaju i ne umiju, prekasno je za promjene, ali većina se iskvarila, ti ne misle samo na posao, već i plaća li se posao, ljudi bi jeli, i to po mogućnosti, svaki dan. Dajem - davao sam - daju mi - ne daju mi ništa; to je put kojim tako nerado kročimo, ali na njemu smo, budite sigurni da jesmo. Jedina šansa nam je porasti desetak centimetara, ali uz ove cijene hrane to će teško ići, a nekako si mislim da nas samouvjeravanja kako smo najbolji neće dovoljno napuhnuti.
Žalosna Sova

BIOGRAFIJA KOLUMNISTE
Žalosna sova
Lorem ipsum dolor sit amet, consectetur adipisicing elit, sed do eiusmod tempor incididunt ut labore et dolore magna aliqua. Ut enim ad minim veniam, quis nostrud exercitation ullamco laboris nisi ut aliquip ex ea commodo consequat. Duis aute irure dolor in reprehenderit in voluptate velit esse cillum dolore eu fugiat nulla pariatur. Excepteur sint occaecat cupidatat non proident, sunt in culpa qui officia deserunt mollit anim id est laborum.
OSTALI ČLANCI AUTORA
KOLUMNE
MOJ POSAO
JADRAN 2012
REKLAME
PRETRAŽIVAČ