vaša početna stranica
interaktivna karta grada Čakovca
AFORIZMI
"Nema svetosti bez poniznosti."
- Thomas Fuller
Foto Dragec
          |    20. listopada 2017    
AdriaGUIDE Međimurje
11. rujna 1848.
11. rujna 1848.

Na današnji dan, prije 160 godina (11.9.1848), Hrvatski ban Josip Jelačić Bužimski ulazi u Čakovec, zaposjeda Međimurje te ga priključuje Hrvatskoj. Hrvatska vojska  pod zapovjedništvom bana Josipa Jelačića prelazi preko Drave kod Varaždina u Međimurje, vojsci u Međimurju nitko nije pružio otpor, a Ban Međimurje pripaja Hrvatskoj. Za vladinog povjerenika u Međimurju postavlja dotadašnjeg varaždinskog podžupana Aleksandra Simonića).

"Hrvatska je tražila svoju samostalnost u odnosu prema Mađarskoj, hrvatski jezik kao službeni, sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom i Slavonijom, samostalnu hrvatsku vladu odgovornu Saboru, ukidanje feudalnih odnosa i imenovanje Josipa Jelačića za hrvatskog bana. Jedan od tih zahtjeva, imenovanje Jelačića hrvatskim banom, Sabor je odmah proveo. Međutim, Mađarska nije pristala na takvu samostalnost Hrvatske. Ban Josip Jelačić je stoga objavio prekid svih službenih odnosa s mađarskom vladom do saziva Sabora, a 25. travnja ukinuo je kmetstvo u Hrvatskoj (urbarsku daću, tlaku i crkvenu desetinu).

Povjesničari pišu da je po kraljevoj želji ban Jelačić, koji je u međuvremenu postavljen za glavnog zapovjednika vojske u Hrvatskoj, pokušavao mirno riješiti sukob s Mađarima. Pregovori vođeni u Beču nisu donijeli nikakav rezultat. Dapače, ban Josip Jelačić uvjerio se da Mađari žele još više proširiti svoju vlast nad Hrvatskom. U tom kontekstu mađarska revolucija iz 1848. godine imala je dvostruko obilježje: u odnosu prema bečkom apsolutističkom režimu ona je bila oslobodilačka, ali u odnosu prema Hrvatskoj ona je bila osvajačka i ugnjetavačka.

Prvo oslobođenje Međimurja

Zbog toga je Josip Jelačić 7. rujna navijestio rat Mađarskoj, a četiri dana kasnije, u ponedjeljak 11. rujna 1848. godine, hrvatska je vojska prešla Dravu kraj Varaždina i ušla u Međimurje, zauzevši ga bez ikakvog otpora. Tako je Međimurje nakon stoljetne mađarske okupacije ponovno pripojeno Hrvatskoj.

Hrvatska vojska ušla je u Međimurje, ali ga je 14., 15. i 16. rujna i napustila, prešavši preko Mure kod Murskog Središća, Goričana, Kotoribe i Kakinje u Mađarsku na putu prema Budimpešti. Međimurje je tako oslobođeno, ali je ostalo bez obrane, što će iskoristiti mađarski general Percel te 17. listopada krenuti u ponovno osvajanje Međimurja.

Uvidjevši tu opasnost, banska je vlast u Zagrebu proglasila opću mobilizaciju u sjevernoj Hrvatskoj, pokušavajući formirati mobilnu gardu. Ta na brzinu skupljena vojska, bez ikakvoga vojničkog znanja i iskustva i slabo ili nikako naoružana, stigla je u Međimurje u prvoj polovici mjeseca listopada, smjestivši se u Legradu, Donjoj Dubravi, Donjem Vidovcu, Čakovcu i u Kotoribi.

Nakon dobro izvršenih priprema mađarski je general Percel, s vojskom od 5.000 ljudi i s 12 topova, krenuo iz Kaniže prema Međimurju, napavši topovima Kotoribu gdje je vladala prava panika među slabo opremljenim hrvatskim gardistima i žiteljima. Glavni pravac povlačenja hrvatske vojske bio je preko Drave.

Tom je prilikom bilo zarobljeno oko 400 hrvatskih vojnika, a Kotoriba je pala u mađarske ruke, kao i top koji je Vukotinović dopremio u Kotoribu.

U Donjem Vidovcu bilo je zarobljeno dvjestotinjak gardista. Najhrabriji otpor mađarskoj vojsci pružio je bataljun zagrebačke županije kod Letine koji je, nakon što mu je ponestalo municije, discipliniranim povlačenjem prema Dravi kod Varaždina i bez gubitaka stigao u Varaždin. Tako su Međimurje i Kotoriba, doživjevši samo tridesetak dana slobode, ponovno pali pod mađarsku vlast. Hrvati se nisu mogli pomiriti s gubitkom Međimurja.

Drugo oslobođenje Međimurja

Zagrebački podmaršal Dalen, kojemu je ban Jelačić povjerio vrhovno zapovjedništvo u Hrvatskoj, zapovjedio je potom generalu Todoroviću da ponovno Međimurje vrati Hrvatskoj. Todorović je 12. studenoga u 16 sati s tri satnije pješadije, s dva topa i odredom konjanika prešao dravski most kod Varaždina i ponovno ušao u Međimurje.

Pred tom se hrvatskom vojskom general Percel preko Letine povukao iz Međimurja u Mađarsku. Sutradan je podmaršal Dalen stigao u Čakovec, a hrvatska je vojska zauzela čitavo Međimurje.
Tako je Međimurje nakon dvadeset i šest dana mađarske okupacije ponovno oslobođeno, ali ovaj put bez kapi prolivene krvi. Međimurje je ostalo u sastavu Hrvatske sve do siječnja 1861. godine, kada je, nametnutom mađarskom i austrijskom politikom, ponovno pripalo Mađarskoj.
Za vrijeme Bachovog apsolutizma u Međimurju je njemački jezik uveden u sudove, gruntovnice i u katastarske urede u Čakovcu i Prelogu.

U uredima su činovnička mjesta zauzimali uglavnom doseljeni Nijemci, Česi i Slovenci koji su znali njemački. Režim je za činovnike i žandare posebice postavljao Slovence kako bi Hrvati lakše prihvatili germanizaciju. Režim je znao da Hrvati inače simpatiziraju Slovence za razliku od Nijemaca. Apsolutizam nije zaobišao ni Mađarsku koja također nije bila pošteđena od obvezatne uporabe njemačkog jezika. Tako je nastala izreka da su Bachov apsolutizam Hrvati dobili za nagradu, a Mađari za kaznu.

Međimurje je po treći put oslobođeno od Mađara akcijom Ivana Novaka i hrvatskih dragovoljaca nakon Prvoga svjetskog rata, o čemu se već dosta zna. Po četvrti je put Međimurje  oslobođeno od mađarske okupacije za vrijeme Drugoga svjetskog rata vojnim akcijama partizana, Bugara i sovjetske vojske. (D. Mihoci,J. Šimunko,Z.Vrzan) (mnovine)

ARHIVA
REKLAME
ZADNJE DODANE VIJESTI
PRETRAŽIVAČ
vaši komentari
BECIKLIN
Zadol Grupa d.o.o.
Bukal Elektronika